Umaram
bestežinsko
težinom težišta
ostavljajući
nepoznato seme
plodnom tlu
koje ptice
neće pojesti.
Tag Archives: poezija
*
Zora se
crvena
na sumrak
idola naslonila
zaspala
i zauvek
u tami snevanja
počivala.
*
Ovovremeni krik
probija
zvučni zid
najavljujući
tajac
nedolazećem.
*
Ne steži
okovima
vazduh
slobodni
naćićeš se
u vakuumu
koji ne
misli
Miris
Mešaju se Mirisi
Na Tebi
Zato želim tvoju Krv
Zato te želim Tetoviranu
Da kad pogledaš Ugriz
Zauvek zapamtiš Urlik
Zarobljenog Trenutka
Simbol
Zalutali smo u
vremenu prostora
nama nepripadajućem.
Oni smo koji
istinu gledaju u oči
a ona gola stoji među nama.
Umrećemo smrću okamenjenih
zaveštani tumačima
simbola.
Sinestezija
Opipala sve
definisanosti plave
meke oštrinom.
Čula svaki zrak
sve boje
crvene elipse.
Videla šum
svih dubina
vidljivih na površini.
Osetila kosmičku
sinesteziju
čula života.
Odloži prolaznost (zarobi ovde i sada)
Prepusti se moru i
nagrizaćete dok te
ne oglođe do kostiju.
Prepusti se vetru i
bacaćete dok te
ne polomi o stene.
Predaj misao beskraju i
on će je razložiti i ubrzati
i mislićeš istu misao
svakoga trenutka
do nazad u beskraj.
Lebdećeš u prostoru
istoga vremena i
živećeš svaku razloženu
istovetnu misao
istoga života
sutra.
Kažu – deci je najlakše
Kao da ne bih
apsurd u smislu tražila
utapajići ga
u kapljice života.
Kao da ne bih
kožu razvučenu i tešku
na pravu meru
deteta smanjila.
Kao da se ne bih
razuzdanostima bezbriga predavala
trčala gola ulicom
jer se to detetu ne zamera.
Kao da ne bih.
Ali, hej, tamo daleko
čeka doraslost razvučenoj koži
dete koje vreme putuje unazad
a živi unapred.
Misao
Odbijaju se
misli neodmišljene
o zidove sobe
oslikavajući
skrnave freske.
Soba je hram
hram je misao
misao je molitva
na kojoj počiva soba.