Izmislili su Boga
da osmisle sećanje na život
i upokoje muke stradanja
ali su svoju beskonačnost vukli do
sudnjeg dana postanja.
Jesu, imali su utehu nepostojećeg života
ustoličenog u nadanjima prethodnog
i prokletstvo ponavljanja
uobražene dosade.
A ja sam konačna.
Na rubu prestajem da postojim,
punog srca,
nevaskrsla Bogu
i voljna da zaboravim sebe u sećanju.
Nemam drugog idola do
samopotvrđenog ogoljenog života.
Ni drugih stradanja do postojanja svesti.
Nemam zajedničkog imenitelja
jer su me imenovali.
Čude se oni što život žive prikovani
za sopstvene predstave.
Glave su im visoko uzdignute.
Traže sebe.
A ja sam konačna.
Vaskrsavam svakoga jutra
da nevernici znaju da je moguće!