Zgusnuli smo se u svojoj konačnosti
premašujući sopstvene kvadrate.
Prelećemo postojanje
do ciljanog života
dok krišom priželjkujemo reč i dodir.
A redovi između iluzija prazni.
Objašnjavaju nas fusnotama prazne knjige
recezenti koji izmišljaju naše živote
kako bi opravdali svoje.
Gutamo plač uz servirani osmeh.
Juče smo sutra
sutra smo danas
danas smo na samrti.
“Objašnjavaju nas fusnotama prazne knjige” 😊
😉
Sjajna je pesma.
Mnogo mi se sviđa sve što napišeš 🙂
Hvala Ti! 🙂